Ravnateljica Umjetničke škole Poreč Sanjica Sara Radetić govori o povijesnom projektu otvaranja prve srednje glazbene škole, velikom interesu učenika već na prvim upisima i novim prilikama koje ovaj iskorak donosi mladima, roditeljima i cijelom gradu.
Što za Poreč znači otvaranje prve srednje glazbene škole?
Otvaranje srednje glazbene škole u Poreču ima neopisivo, povijesno značenje za naš grad, a našoj sreći i ponosu doista nema kraja. Najveća dragocjenost ovog uspjeha leži u tome što naša djeca više neće morati napuštati sigurnost roditeljskog doma sa samo 14 godina, nakon završetka osnovne škole.
Umjesto preranog odvajanja od obitelji i prijatelja, oni sada dobivaju priliku rasti, učiti i razvijati svoj umjetnički talent u svom gradu, okruženi ljubavlju i podrškom. Za roditelje to znači neprocjenjivu sigurnost, mir i neizmjernu radost, a za naš grad Poreč jamstvo da njegujemo i zadržavamo svoju pametnu, kreativnu i darovitu djecu tamo gdje i pripadaju – kod kuće. Otvaranjem srednje glazbene škole u Poreču podiže se razina i kvaliteta kulturnog života, a osnovna glazbena škola dobiva dublji smisao s novom perspektivom i vizijom.
Koliko se dugo radilo na tome da ovaj projekt postane stvarnost?
Kada se sjetim da sam prvi elaborat pisala prije više od dvadeset godina, to mi danas u isto vrijeme izaziva osmijeh na licu, duboko poštovanje prema ovom putu i ogromnu zahvalnost prema svima koji su doprinijeli na bilo koji način. Bio je to dug i mukotrpan proces, ali posljednjih godina, a najintenzivnije u ovoj zadnjoj godini realizacije, radilo se neumorno. Izrada finalnog elaborata bila je ogroman posao i ovim bih putem zahvalila ravnatelju Srednje škole Mate Balote Poreč, gospodinu Valteru Baldašu, s kojim sam odradila nevjerojatan posao.
Ipak, ključ uspjeha ležao je u tome što smo cijelo vrijeme imali neizmjernu podršku i predanost našeg gradonačelnika Lorisa Peršurića, pročelnice Tihane Mikulčić, kao i cijelog tima Grada Poreča koji je radio s nama. Ovo je još jedna velika životna potvrda da se dugotrajno strpljenje i iskrena vjera uvijek isplate. Od srca hvala svima koji su vjerovali u nas i u ovaj san koji je konačno postao naša stvarnost.
Jeste li zadovoljni interesom učenika već u prvoj generaciji?
Reći da sam zadovoljna bilo bi preskromno – ja sam oduševljena i presretna, a sreća svih nas u Umjetničkoj školi i Gradu Poreču doista je neopisiva. Za sam početak rada škole zakonski nam je bilo dovoljno osmero učenika, jer umjetničke škole rade u vrlo malim skupinama, a većina je nastave individualna. No, interes je nadmašio sva naša najoptimističnija nadanja jer danas imamo trinaestero upisanih! I to ne bilo kakvih – to su redom izvrsni, već dokazano daroviti učenici koji doista žive za glazbu, sviranje i pjevanje, a iza sebe već imaju respektabilne rezultate. Naši profesori su, pripremajući ih za prijamni ispit, sa suzama radosnicama u očima govorili koliko su ganuti količinom truda, posvećenosti, talenta i ljubavi koju ta djeca pokazuju. Vidjeti takav nevjerojatan žar i čistu emociju kod prve generacije učenika u našem Poreču najveća je nagrada za sav trud i najljepši mogući početak ove naše zajedničke priče.
Što ova škola donosi mladim glazbenicima koji su do sada morali odlaziti u druge gradove?
Donosi im ono što je meni najviše nedostajalo kada sam kao četrnaestogodišnjakinja uzela kofer i instrument te otišla od kuće u Zagreb. Znam koliko boli kada ti u tim godinama nedostaju tvoj dom, obitelj, prijatelji, naš grad i naše more. Svima je dobro poznato da su naša djeca upravo u toj dobi najranjivija, nesigurna i osjetljiva te da im treba puno ljubavi i pažnje, a to najbolje mogu dobiti od svoje obitelji i nas, svojih dugogodišnjih učitelja.
S druge strane, znamo i za žrtvu onih učenika koji nisu htjeli otići, pa su nakon redovne škole satima putovali u druge gradove, jeli po autobusima i automobilima te učili u hodu, dok su ih roditelji neumorno vozili i čekali. Velika je to žrtva i djece i roditelja. Mnogi su upravo zbog toga u startu odustali i nisu htjeli niti pokušati, a mnogi su odustali putem jer im je sve skupa bilo i fizički i psihički prenaporno. Dolazili bi kući kasno navečer, a nakon toga su se još trebali pripremati za sljedeći školski dan, zbog čega nisu stizali niti dovoljno svirati.
Zato s ponosom kažem da ova škola našoj djeci donosi pravo na sretno djetinjstvo, mir i sigurnost. Naša prva generacija, na koju smo beskrajno ponosni, sada piše povijest – oni više ne moraju birati između obitelji i svog talenta, već oboje žive zajedno, u toplini svoga doma i svojih najdražih. Isto tako, dosadašnje vrhunske rezultate postigli su s izvrsnim učiteljima, akademski obrazovanim glazbenicima, a sada na obostranu radost nastavljaju učiti i razvijati se uz najbolje profesore koje imamo u Poreču.
Gdje vidite školu za pet godina i koji je njezin značaj za zajednicu?
Opet mi se na lice vraća osmijeh jer ćemo za pet godina već imati zaokružena sva četiri razreda srednje škole i ispratiti našu prvu generaciju maturanata. Vidim nas kao uspješnu školu visoke umjetničke kvalitete, prepoznatu u Hrvatskoj, ali i šire, s bogatim programom koji planiramo širiti – a velika mi je želja uvesti i solo pjevanje za koje postoji ogroman interes. Vidim školu koja uspješno vodi velike, međunarodne projekte kao što smo razvili Janigro, Poreč Fest, Plesofest, razne predstave u kojima sudjeluju naši učenici, profesori i glazbenici iz cijeloga svijeta koji nam se uvijek rado vraćaju.
Kao ravnateljici, u posljednjih desetak godina moj najveći izazov bio je i ostao osigurati stručni kadar. Zbog turizma, cijena nekretnina i općeg rasta troškova života u našem prekrasnom gradu koji je zaista pravi dragulj, lako je privući vrhunske profesore, ali je isto tako izuzetno teško zadržati ih uz učiteljske plaće, posebno ukoliko su pripravnici. Svi rado dođu u našu školu i naš grad – i sama sam zaljubljena u Poreč pa lako prezentiram njegove ljepote, školu i lako privučem profesore jer smo vrhunska škola– ali zaista ih je teško dugoročno zadržati. Međutim, za pet godina rješenje tog izazova vidim upravo u našoj djeci.
Sada će puno više učenika nastavljati glazbeno obrazovanje i vjerujem da će se oni, nakon što završe akademije, rado vraćati u svoj grad i svoju glazbenu školu te s ponosom nastaviti podučavati nove generacije nečemu tako uzvišenom kao što je glazba.
Već smo i kao osnovna škola prisutni na gotovo svim gradskim manifestacijama, no vjerujem da će za pet godina biti potpuno nezamisliv bilo kakav kulturni događaj u Poreču bez glazbe naših srednjoškolaca i maturanata. Vidim našu školu kao kucajuće kulturno srce zajednice, jer grad bez pjesme, glazbe i kulture zapravo i ne postoji. Isto tako u našem gradu nezamisliva je prava fešta bez dobre pjesme i dobrih glazbenika. Upravo je razina glazbe i umjetnosti općenito pravi odraz razine kulture jednog grada.
Na samom kraju želim uputiti jedno veliko, toplo i iskreno hvala svima koji su radili s nama i pomogli nam da ovaj povijesni trenutak postane stvarnost. Najveće hvala našem dragom gradonačelniku Lorisu Peršuriću na neizmjernoj predanosti, trudu, radu i posvećenosti otvaranju srednje glazbene škole svih ovih godina. Njegova upornost i vjera te nevjerojatan angažman za našu djecu, roditelje i sve nas doista su neprocjenjivi. Hvala svim gradskim vijećnicima, predsjedniku Gradskog vijeća i cijelom timu Grada Poreča-Parenzo koji nas je bezrezervno podržavao cijelo vrijeme. Veliko hvala i Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih što su prepoznali naš trud i dali suglasnost za otvaranje srednje glazbene škole u Poreču.
Ovo je uspjeh svih nas, pobjeda cijeloga grada i dokaz da kada se svi udružimo uz veliku vjeru, upornost, trud i ljubav prema našoj djeci – čuda postaju moguća. Hvala vam što zajedno pišemo ljepšu budućnost Poreča!
Preuzeto s: Glas Istre
