Plesni program povodom Dana plesa i Dana grada

28. 4. se svake godine po cijelom svijetu obilježava Dan plesa

Dragi učenici i roditelji,

28.4. se svake godine po cijelom svijetu obilježava Dan plesa. Naša škola organizira plesni program povodom dana plesa i Dana grada Poreča-Parenzo u četvrtak, 27. travnja 2023. godine s početkom u 18,00 sati.
Program će se održati na otvorenom ispred nove zgrade škole kod gradske vijećnice na terasi bivšeg Roxy bara. Nastupit će učenici i učenice osnovne škole suvremenog plesa sa svojim koreografijama suvremenog plesa i baleta.

Svake godine poznati plesači pišu međunarodnu poruku povodom dana plesa. U nastavku vam prenosimo međunarodnu i hrvatsku poruku povodom dana plesa.

MEĐUNARODNA PORUKA

Autorica poruke: Yang Liping, Kina

Plesačica, koreografkinja

Ples – Sredstvo komunikacije sa svijetom

Jezik tijela najinstinktivniji je oblik ljudske komunikacije. Već kao novorođenčad koristimo se rukama i nogama u kretnjama nalik plesu i davno prije no što naučimo izgovarati riječi, ples izvire iz ovog “primitivnog jezika”.

Mnogo toga potiče ljude na ples. U mom rodnom gradu, baka mi je jednom rekla da je ples zahvala Suncu za toplinu i svjetlost u našem životu.

Ako je žetva bila dobra, plesali bismo u poljima radosnih srca da izrazimo zahvalnost zemlji. Kada upoznamo nekoga koga volimo, možda ćemo plesati poput pauna koji šiti perje ne bismo li stekli njihovu naklonost. Čak i kada smo bolesni, tajanstvenim ćemo plesnim obredima možda pokušati odagnati demone bolesti.

U mom svijetu, ples je oduvijek bio neodvojiv dio našeg života i postojanja od najranijeg djetinjstva. Oduvijek je bio ključ koji otključava komunikaciju ljudskog bića s prirodom i svim živim stvorenjima. U mom rodnom gradu postoji izreka: “Ako imaš noge, a ne možeš plesati, uzalud si potratio život.”

Ples je usko povezan s prirodom i životom. Ako mene pitate, ples je isto što i priroda i život – oni su istinska bit plesa.

Neki ljudi dođu na svijet da nastave svoju lozu, neki da uživaju u životu, neki da tragaju za doživljajima. Ja sam pak promatračica života. Dolazim vidjeti kako cvijet cvate i vene, kako oblaci plove, kako se kondenzira rosa…

Čitavo moje kreativno nadahnuće, stoga, proizlazi iz prirode i života: blistavost mjesečine, širenje paunova perja, preobrazba leptira iz čahure, vilin konjic koji klizi površinom vode, migoljenje gusjenice, mravi koji tvore kolonu…

Prije mnogo godina izišla sam na pozornicu i pred publikom otplesala svoju prvu koreografiju – ples pauna pod naslovom Paunova duša. Paunovi su živuće životinje. Bića koja simboliziraju svetost i predstavljaju ljepotu u istočnjačkom svijetu jer nalikuju feniksu, opredmećenog držanja usporedivog sa zmajem. Dok sam plesala, odgonetnula sam dušu pauna.

Plesna kultura ljudskog roda je bogata, obuhvaća zajedničku kulturu i značajke. Suštinu plesa crpimo iz promatranja prirode, života i svih živih bića koja nas okružuju. I moj narod također ima bogatu kulturu plesa koju strastveno pronosim kao nasljeđe. Ona nam hrani um i tijelo i daje nam mogućnost da komuniciramo sa svijetom. Neke tradicionalne primitivne plesove sakupila sam i dovela ih na pozornicu, kao što su Yunanska impresija, Tibetanska zagonetka i Pingtanska impresija, te mnoge druge. Svi ti plesovi plod su zemlje i naši su ih nam preci ostavili u nasljeđe, te im treba naš trud da bi se očuvali i predstavili svijetu.

Kada smo uprizorili ta djela, ljude se dubinski dojmila njihova čarobna ljepota i kulturni značaj. Kao plesačica, nastavila sam desetljećima istraživati bezgranično carstvo plesa te sam primila poziv da realiziram eksperimentalna suvremena djela, kao što su Pod opsadom – Cijela priča o Zbogom, moja konkubino te Posvećenje proljeća za svjetske pozornice.

Moja je umjetnost nadahnuta prirodom mog rodnog grada, mojim osobnim životnim iskustvima i dubokom civilizacijom Istoka, koja je sastavni dio svjetske civilizacije jer u sebi nosi raznolikost, bogatstvo i, iznad svega, inspiraciju.

“Učenje od prirode” i “jedinstvo čovjeka i svemira” je filozofija, mudrost i estetika Istoka. Te su doktrine također utkane u duhovnu srž moje umjetnosti. Kao ljudi, trebali bismo poštovati prirodu, učiti od nje i živjeti s njom u skladu, baš poput zemlje, planina i neba.

Plesači i koreografi moraju pažljivije osluškivati radosti i tuge svijeta, te uz pomoć plesa zaokružiti dijalog koji imamo s prirodom i životom koji traje već tisućama godina.

Danas neću samo nastaviti dijeliti našu plesnu kulturu sa svijetom, nego ujedno želim pozvati sve plesače svijeta koji vole plesati i koji bi željeli izraziti svoje osjećaje plesom da zajedno zaplešemo te tako prenesemo našu ljubav i zahvalu nebu i zemlji.

Život nikada ne završava, ples nikada ne prestaje.

S engleskoga prevela: Ivana Ostojčić

HRVATSKA PORUKA

Autor poruke: Tomislav Petranović

Klasični balet zasigurno je jedan od najzahtjevnijih vidova plesne umjetnosti koja ima svoje stroge zahtjeve i pravila pa se tako plesači klasičnog baleta često muče s tehnikom, formom, tjelesnim ograničenjima, frustracijama zbog građe tijela koja odstupa od kanona rigidne akademske baletne tehnike i klasične baletne ljepote. Pri tome ponekad vrlo malo vremena ostaje za uživanje u samom plesu, a kada nam se i učini da uživamo često je to tek trenutak oslobađanja od samokritike.

Klasični balet opstao je na leđima vlastitih odricanja i truda te tako zaslužio mjesto koje danas ima. Kažu kako bez “znoja, krvi i suza“ nema umjetnosti i zato, trgnite se, budite kreativni, uložite napor i uspjeh će doći.

Ipak, ovu poruku pišem prisjećajući se malog dječaka koji je prije mnogo godina zaplesao na zvukove klavira odgajateljice u vrtiću dječje nesputano, s velikim poletom i predanošću. Želim vam svima točno taj nevjerojatni trenutak uživanja u plesu koji je meni zauvijek promijenio život i dao mi snage uhvatiti se u koštac s ovom daleko najtežom plesnom formom. Dakle, ako postane teško, zatvorite oči i sjetite se da je ples puno više od forme i tehnike… Ples je sreća…. i zato plešite!

Podijeli ovu objavu: